Još uvijek nije završena akcija ” Bitno je biti Bošnjak” i još uvijek se vrši javno i tajno ispiranje mozga zastrašivanjem ”osviještenih” da će sve otići u Honduras ako se budu izjašnjavali kao Bosanci, naročito uzimajući u obzir da će, navodno, Bosancima da se izjasne samo pripadnici jednog naroda. Koliko su to ogromne i dobro osmišljene laži otkrilo se prije par dana na Svjetskom bošnjačkom kongresu.

Uzalud su se naivni nadali da će Mustafa Cerić silaskom sa trona IZ BiH konačno prestati da nanosi zlo Bosni i Hercegovini a prije svega svom narodu. Ne, njemu Svjetski bošnjački kongres izgradio novi tron, sad više nije prvi Bošnjak samo u BiH već na cijelom dunjaluku. Ono što je nejasno i kontradiktorno jeste: Osim građana BiH i okolnih država gdje to ima Bošnjaka pa da treba Svjetski bošnjački kongres? Da li smatrate da bh Bošnjaci u dijaspori ne pripadaju više svojoj domovini ( nema ih ni na popisu) pa zbog njih napraviste svjetski tron ili pokušavate da, na mala vrata, dovedete u istu ravan bošnjaštvo i islam?

Devedeset i treće, nekolicina mUDraca su prisvojili istorijsko ime građana BiH za samo jedan narod a malo kasnije i doveli mudžahedine da brane BiH, istovremeno tvrdeći da žele cjelovitu, multietničku i multikulturalnu BiH. Rezultat toga napisan je u Dejtonu.

Ista ekipa, u nešto proširenom sastavu, podijeljena doduše u nekoliko interesnih grupa, nastavila je da se zalaže za istu multietničku BiH kao i 93. na sličan način, čak i farbajući trotoare Sarajeva osnovnom-zelenom bojom i uporno ubjeđujući narod da na Sarajevo i dan danas, u prenesenom smilu, padaju granate i pucaju snajperisti.

Prvo sa Pala a kasnije iz Banja Luke, estabilišment bosanskih Srba je slušajući gluposti iz Sarajeva zadovoljno trljao ruke i nastavljao dalje sa započetim poslom, samo sad bez oružja.

Svjetski bošnjački kongres, sa nekolicinom istih onih mUDrih aktera koji su faktički oteli bošnjačko ime, nastavio je višedecenijsko autistično ponašanje i donošenje odluka za koje baš i nisu pitali većinu naroda. Pored ostalog, izabrali su ekskluzivno za Bošnjake zastavu sa ljiljanima. Teško je vjerovati da bi ona i inače bila prihvaćena među bosanskim Srbima i Hrvatima, ali to nije dalo kongresu za pravo da za to ukinu sve šanse. Ponovo je ekipa oko Cerića pokazala svoju gramzivost, uskogrudost, i bahatost ( da li i nepromišljenost?) ne vodeći zaista interesa o interesima Bosne i Hercegovine. Čini se da su više vodili o interesima vampira Milorada Dodika ( kao i Alija o Radovanu što je mislio) a da je tako potvrdio je i sam vožd, sa osmijehom zadovoljstva od uha do uha, izjavom:

”Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa znači kraj priče o multietničkom društvu…

Cijeli tekst možete pročitati na adresi: http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Neprihvatljivo-da-100000-Bosnjaka-dodje-i-glasa-u-Srpskoj-173786.html

Dakle, svakome ko imalo mozga ima a uključi ga, shvatiće ko je zapravo taj koji radi na rastočavanju BiH i cementiranju torova koji jednog dana, čim se ukaže prilika, mogu da naprave svoje fildžan i šolja državice kojima će definitivno vladati nekoliko porodica a ostali će biti njihovi moderni robovi. (Doduše, daleko od robovlasništva nismo ni sada ali ipak još ima nade.) Očigledno, Cerić. Filipović, Zukorlić,Čović, Dodik, Vlajki… svi u ustu tikvu duvaju-svako sa svoje strane.

Jedan od tvoraca bošnjaštva 93. a od neki dan i serator Svjetskog bošnjačko kongresa, Muhamed Filipović, zvani Tunjo izjavio je sledeće:

citat:

“Naše političke stranke potpuno su izgubile svaki ugled, nisu vjerodojstojne. Mi nemamo kao Hrvati ili Srbi svoje akademije nauka, institute, pozorišta itd”, smatra Filipović. ”

( http://www.slobodnaevropa.org/archive/news/20121229/500/500.html?id=24811794)

Filipoviću, a šta bi sa BANU? Šta je sa pozorišnim i drugim aktivnostima u okviru Islahijeta?

Nekoliko netačnih tvrdnji u jednoj rečenici, kredibilitet u debelom minusu jer zaboravljate poslovicu da je šutnja zlato ili ispeci pa reci. Ako je i od Vas Muhamede Filipoviću- dosta je!

Umjesto da stojite postojano upregnuti u cerićeva kola, gotovo svakodnevno agitijući kontra bosanstva, prelistajte malo svoje uspomene, svoje izjave, svoju prošlost. Pišite u miru memoare i igrajte šah sa penzionerima, dosta ste uradili u životu- i previše.

Na početku ovog teksta želim da objavim da je osoba koja je napisala da su Bosanci nule, a inače je, kolumnista i komentator jednog vjerskog lista i odaziva se na ime Fatmir Alispahić, što se mene tiče dupla nula. 00 !

Niti on, u svom nazovi komentaru ,niti mnogi drugi mudroseri na raznim sijelima i posijelima, ne pričaju da Bošnjaci nisu postali 93. kako se želi prikazati već da su vijekovima ranije bili Bošnjani pa Bošnjaci i na kraju Bosanci ali uvijek je to bilo ime za SVE građane Bosne. Onda se 93. mala grupa MUDrih intelektualaca dosjetila da staro bosansko ime otuđi od ostalih građana Bosne i Hercegovine i izgradi svoj poluprivatni tor. Pored njega nikla još dva tora i sada bi da utvrde brojno stanje svakog tora pa da udare definitivne međe. Oni koji neće u torove smetaju i gle čuda, ugrožavaju budućnost države Bosne i Hercegovine. Kao da Bosanci izjavljuju da im je mati Turska, Srbija ili Hrvatska, a ne Bosna. Kao da Bosanci pregrađuju sopstvenu državu i crtaju međe po njoj. Šta bulaznite to, mUDrijaši moj i?
Čega ste se to uplašili, svi vi što udarate na sva zvona, zurle i trube, kako oni koji nisu konstitutivni nisu nizašta? Imali ste dvadeset godina da se pokažete i dokažete, i dokazali ste se kao majstori prevara, laži i širenja mržnje. Toliko ste toga uradili za ”svoje” narode da niko ne može da razruši torove blagostanja koje ste izgradili, zar ne?
Pa čemu onda tolika halabuka? Čemu predavanja i tribine, ubjeđivanja, pisma i telali? Čemu ako je to što nudite, to što se uradili za ovih dvadeset i kusur godina ono najbolje, ako narod živi u sreći i blagostanju sa vama-takvima?

Umjesto upiranja prstom i upinjanja da dokažete nešto što nije istina, upnite se i uprite prstom da pokažete ono što jeste. Pokažite fabrike koje ste izgradili,škole i fakultete. Sumnjam da im broj može bar približno parirati broju vjerskih objekata koji su izgrađeni. Prebrojte radna mjesta koje ste otvorili i nezaposlene. Pokažite šta su to oni na čelu torova imali dok torova nije bilo a šta imaju sad, šta činite za sirotinju a šta za bogataše svojim govorima punim laži i mržnje. Uradite i kažite: eto, to smo mi uradili narode i zato vas pozivamo da budete i dalje vjerne ovce. One Bosance i ostale što preskaču ograde, njih zaboravite-ako možete.

Piše: Gradimir Saldacki

Hajde ove naše hajvane što moram trpiti, izborna je godina pa šta drugo da rade osim da se svađaju i koriste stari ”dobri” i oprobani recept: ” Zavadi pa vladaj” , ali kad mi se javi tamo neki Hikica iz ”slobodarske ” Austrije, e onda me stvarno srklet uhvati pa moram da objasnim neke stvari svima koji nisu svjesni svoje nesvijesti.

Trčkarao je Milorad Dodik po Beogradu oko Tomislava Nikolića kao mačka oko kaše sve dok nije konačno pozvan na mindere kod ” pobačaja na izborima”. Nakon dugo očekivanog razgovora Mile R je usamljen na ulici ispričao još jednu bajku za medije, uglavnom iz RS, i vratio se u Banja Luku-BiH, po…kisao ali samodostojanstven. Potom je uslijedio poziv na mobilizaciju svih Srba na Balkanu i određivanje zajedničkih ciljeva (nešto mi se pričinjava da je po srijedi puštanje Kosova niz vodu u zamjenu za otcjepljenje RS od BiH) uz dodatak da nije siguran da bi bilo koja vlast u Srbiji prošla dobro ako okrene leđa Srpskoj. Potom je uslijedilo sumanuto busanje u prsa i manično ponavljanje izjav o nemogućnosti opstanka BiH i mantre: ”Ja nisam” Bosanac ( neupućen u tim godinamaa političar-sramota) i slične fraze. Nisu pomogle ni opomene iz bijelog svijeta ( one sarajevske se i ne računaju) pa čak ni Dašićeva ćuška, Mile R zapjenio k'o blesav. Na kraju mu je Lagumdžija, slučajno ili namjerno, naletio na zicer i opet je Bosna i Hercegovina ucijenjena ličnim i stranačkim interesima. Dokle će to tako-živi bili pa vidili-, što bi rekao Valter.

Čak je Milorad umislio da je RS država u šta su ubijeđeni i pojedini mediji u RS i Srbiji ali i predsjednik Skupštine Srbije, Nebojša Stefanović i izgleda i neki tamo Johanes Hibner iz Austrije, lik daleko manje poznat na ovim prostorima nego recimo njegov kolega po peru i sličnoj funkciji u svojoj stranci.Rajko Vasić. Neobavješteni Hibner-Hikica poručuje da se RS ne smije fuzionisati u Bosnu i Hercegovinu. Magare jedno, pa RS je sastavni dio Bosne i Hercegovine, šta ima da se fuzioniše?

Što se tiče teze da je RS država, ako je to zaista tako onda je i Brčko Distrikt BiH država, sa jednakim pravima i mogućnostima kao i RS. Kao i RS, i Brčko Distrikt BiH ima svoju Vladu, svoju Skupštinu, svoju Policiju, svoje kriminalce, ratne zločince, ratne i poratne profitere i švercere, svoje…
Hajde da ne nabrajam ovako bez reda, evo šta je prije par godina o Brčko Distriktu BiH napisao magistar Goran Marković:

”Nesumnjivo je da Brčko distrikt i deset godina poslije na svojoj teritoriji vrši vlast koja je po količini i kvalitetu identična onoj koju na svojoj teritoriji vrši Republika Srpska, odnosno Federacija BiH. I federalne zakone ovaj distrikt sprovodi na svojoj teritoriji u istoj mjeri u kojoj to čini Republika Srpska, odnosno Federacija BiH na svom prostoru. Zbog toga nema nikakvu praktičnu važnost činjenica da njegovi stanovnici nemaju državljanstvo Distrikta, jer vlast koju vrše institucije i organi Distrikta na toj teritoriji nije ništa drugo do državna vlast. Kada kažemo da to Brčko distrikt čini na svojoj teritoriji nismo zaboravili na onaj dio odluke predsjedavajućeg Arbitražnog tribunala (Robert Oven, pr. a) prema kojoj je ovaj distrikt kondominijum Republike Srpske i Federacije BiH. Međutim, kondominijuma u stvarnosti nema, s obzirom na to da ova dva entiteta ni de facto, a ni de iure nemaju nikakvih ovlaštenja za vršenje javne vlasti na teritoriji Distrikta. Dokaz za to jeste samostalan sistem organa državne vlasti (zakonodavne, izvršno-političke, upravne i sudske, pri čemu sudovi Distrikta, kako smo vidjeli, imaju i ustavno-sudsku ulogu).
U proteklih deset godina u Brčkom je takođe izgrađen samostalan, od ostala dva entiteta potpuno nezavisan, pravni poredak na čijem vrhu je ustav Distrikta, ispod kojeg je mnoštvo svih onih zakona i podzakonskih akata koje imaju Republika Srpska i Federacija BiH. Ilustracije radi navešćemo samo nekoliko zakona: Izborni zakon Brčko distrikta, Zakon o policiji Brčko distrikta, Zakon o Poreskoj upravi Brčko distrikta, Zakon o porezu na dohodak, Krivični zakon Brčko distrikta, Zakon o krivičnom postupku, Zakon o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, Zakon o pomilovanju Brčko distrikta, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o parničnom postupku, Zakon o izvršnom postupku, Zakon o upravnom postupku, Zakon o upravnim sporovima, Zakon o preduzećima, Zakon o radu, Zakon o bankama Brčko distrikta, Zakon o hartijama od vrijednosti, Zakon o notarima… ”

Dakle, samo još nije proglašeno državljanstvo Brčko Distrikta BiH a trebalo bi jer trenutno više od 30 000 stanovnika Distrikta koji imaju pravo glasa ( skoro polovina stanovništva), nema entitetsko državljanstvo i da su ovi naši brčanski mudrijaši mudriji, izborili bi se davno za mogućnost brčanskog državljanstva koje bi dobili svi stanovnici Distrikta po automatizmu i to besplatno. Tako se nešto i pominjalo kada je Distrikt formiran pa se nadam i vjerujem da nismo daleko od toga, čisto da i stanovnici Distrikta budu ravnopravni sa stanovnicima druga dva entiteta ili države, kako neki vole da sanjaju i da se mobilišu. Čak i da se to kojim slučajem ne desi, oni koji bi da stvaraju nove balkanske banana državice treba da imaju u vidu i ove činjenice, država više ili manje šta ima veze. Kad je bal-nek je bal!

PS: Hikice, nadam se da nisi moler i da si sad skontao neke stvari. Pozdrav iz Brčko Distrikta, glavnog grada BiH, tebi, Miletu R, Stefanoviću i ostaloj neobavještenoj bratiji!

Piše: Gradimir Saldacki

Večeras sam, po običaju, svratio do jednog prijatelja na piće ne sluteći kako ćemo provesti veče.
Naime, moj prijatelj i njegova ljepša polovina obožavaju emisiju Ivana Ivanovića i ne propuštaju njegove emisije petkom. Zezam ih ponekad: ”Petak je dan za metak a kod vas za Ivana!” Večerašnji gost je bio glavom i bradom Milorad Dodik, sa ove strane Drine poznat i kao Mile Ronhil, odnosno Laktašenko. Nije mi bilo drago da gledam već viđeno valjanje gluposti, više sam bio za neku muzičku emisiju ili utakmicu,ali šta ćeš, mada kod prijatelja ipak sam bio gost pa nisam previše komentarisao.

Ovi njegovi nadimci izgleda nisu dovoljno poznati ili popularni sa one strane Drine pa ga servilni domaćini uglavnom oslovljaju sa: ” gospodine predsedniče”. Tako je večeras razgovor s njim započeo i Ivančić Ivanović, naizgled nesiguran, tražeći potvrdu od gosta, čega je on to predsjednik. To je omogućilo predsjedniku jednog od blentiteta da odmah na početku slaže, po običaju, i svog domaćina i goste u studiju i tv gledaoce, pa i samog sebe- tvrdeći da je predsjednik države. Naravno, golobrada mladež u studiju, svježe frustrirana oslobađajućim presudama iz Haga, frenetičnim aplauzom je dočekala ovu, za njih lijepu, laž kao i sve kasnije Miletove izjave, tačne ili možda izmišljene, vjerovatno ne razlikujući šalu od zbilje sve do kraja emisije. Mile je bio u svom elementu: političar, zabavljač i srbenda. Zanimljivo je bilo njegovo kikotanje na šale o Tomislavu Nikoliću i više puta je zinuo da nešto kaže ali je usta prekrivao rukom, sjetivši se valjda, da je ipak samo gost u Srbiji i da ne treba previše da komentariše neke stvari.
Da ne bi bio suhoparan, ponavljajući se ko zna koji put, pljuvanjem sopstvene domovine, Bosne i Hercegovine, Laktašenko je raspilavljenom domaćinu i publici ispričao i par anegdota. U svojim anegdotama Mile je veći junak od Kraljevića Marka. On nikoga ne tretira dva posto, ni Ričarda Holbruka-rahmetli, ni Slobodana Miloševića-rahmetli, ni međunarodnu zajednicu. Domaće novinare, naročito iz Federacije, izgleda smatra nižom vrstom i samo što nije pukao od ponosa kada je prikazan prilog u kojem psuje i Federaciju i novinare i FTV, a i Bakira je fino počastio. Čovjek koji smatra da je veoma karakteran i politički-dugoročno perspektivan, neotkriveni sportski talenat, po svom mišljenju veliki Srbin ( moj prijatelj se našalio da bi mu partizanov jug trebao dati svoju najveću zastavu-onu što prekriva tribine, da skroji sebi navijačku kapu) kritikovao je Ivančića što mu nije ponudio mikrofon da zapjeva, kako je navikao gdje god se pojavi, ali je za utjehu servilni domaćin pustio snimak raspjevanog Laktašenka ispod neke šatre- koliko sam uspio da vidim.
Priznao je Laktašenko i da je jedva čekao da pobjegne od njive i motike ali je pri tome, opet kroz anegdotu, pokazao i koliko je brzoplet i inteliblentan. Naime, u svojoj mladosti, Milorad je trenirao košarku ali prije odlaska na treninge njiva je morala biti sređena. Žureći da obavi zadatak, jednog dana, bunovni Milorad se na sabahu, kaže, prihvatio motike. Kopao je, znojio se, nekoliko sati sve dok otac nije izašao iz kuće da vidi kako napreduju radovi. Sve je bilo u redu osim jedne sitnice: brzopleti Milorad je prekopao komšijsku njivu! Što je još smješnije, komšija-vlasnik njive, prolazio je tu negdje na sredini radova i pozdravio zajapurenog komšiju riječima: ” Ide li to komšija?”

Nasmijali smo se na to i moj prijatelj i ja, nazdravljajući, ali meni je kasnije na um pala jedna suluda ideja. Šta ako komšije iz Federacije i MZ puštaju Mileta R Dodika ” prekopa i poore” RS, sa elanom i da mu tek negdje na kraju posla neko iz Beograda, mžda baš Ivančić Ivanović, šapne da mu se ponovila neugodna situacija iz djetinjstva? Doduše, to nije komšijska njiva ali neki to ne znaju.

Međutim, kada sam se sjetio trebinjskog aerodroma, banjalučke avijacije, hidro i termo elektrana u izgradnji, shvatio sam da na Milorada Dodika niko normalan ne može računati kao na dio rješenja i budućnost zajedničke nam domovine Bosne i Hercegovine, čiji je glavni grad sada Brčko Distrikt, nedosanjani san istog tog Laktašenka. Poznajući sarajevske političare, kojima izgleda u glavi još uvijek zvižde granate sa brda i posleratne strane donacije, naizmjenično, ne vjerujem ni da su oni sposobni za neko nadmudrivanje sa Dodikom. Kakav je takav je, ali za njih je ipak, na svoj način, viša liga. Međunarodna zajednica je već nepredvidljiva, nikad se ne zna za koga je i zašto spremna da zalegne. Da li će ustati na lijevu ili desnu nogu- zavisi budućnost i puno ozbiljnijih država nego što je ova naša, jedna jedina.

Danas je Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Neuki i ispolitizovani ljudi, mahom zadojeni nacionanizmom ne žele ni da čuju za ovaj praznik. Ignorišu činjenicu da je 25.11.1943. obnovljena državnost Bosne i Hercegovine u današnjim granicama prema dogovoru predstavnika svih naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. O tome svjedoči i ovaj zapisnik sa zasijedanja ZAVNOBIH-a.
Bilo bi jako dobro da zapisnik pročita, a i druge informacije o tome potraži, čovjek koji se na svom radnom mjestu, u Vladi Brčko Distrikta, pojavljivao u dresu reprezentacije susjedne nam zemlje, čovjek koji javno na ulicama Distrikta slavi izlazak na slobodu generala susjedne nam zemlje, čovjek koji je zahvaljujući matematičkim i drugim radnjama zasjeo u fotelju gradonačelnika Brčko Distrikta. Možda, ali samo možda, bi se udostojio da makar iz učtivosti čestita građanima Brčko Distrikta BiH praznik, Dan državnosti države u kojoj živi ( ko zna, možda se zabuni pa nam čestita neki praznik susjedne države, kako je krenulo). Državu Bosnu i Hercegovinu, te davne 1943. na zasijedanju ZAVNOBIH-a ali i sa puškom protiv okupatora pravili su i Hrvati.
Odlazećem gradonačelniku takođe nije zgoreg da se pozabavi ovom temom a mogao bi da se raspita i kod svog prethodnika, stranačkog kolege koje pride imao i mogućnost edukacije iz prve ruke od strane učesnika NOB-a iz svoje bliske familije,ali ni on se nije, i ne obazire se previše na današnji praznik. Jednako, kao i njegov vožd laktašenko ( ljubitelj duhana i nekretnina u susjedstvu i komšiluku), koji se takođe hvalio partizanskim korijenima, odrekli su se tih korijena zarad politikanstva i naravno mogućnosti ( sumnjivog) bogaćenja koje prati današnje političke karijeriste.
A državu Bosnu i Hercegovinu, te davne 1943. na zasijedanju ZAVNOBIH-a ali i sa puškom protiv okupatora pravili su i Srbi.
U momentu dok ovo pišem, na sajtu Radio Brčkog, ” javnom emiteru koji treba zadovoljiti potrebe svih stanovnika”, kako sami o sebi pišu, nema ni riječi o Danu državnosti BiH a za divno čudo, čak nema ni ono malo čestitiki koje su objavljene na pojedinim portalima. Kada je riječ o raznim drugim prilikama i neprilikama za obilježavanje praznika i godišnjica, gotovo nikada ne omaše. Dakle, čitanje zapisnika i edukacija ne bi bila zgoreg ni najboljem dopisniku beogradskog lista
” Večernje novosti” i aktuelnom direktoru gradskog, radija koji živi od gradskog budžeta i opstaje uprkos dugogodišnjim gubicima, kako i sami navode u svojim izvještajima.

Vjerujem da se nikome od navedenih javnih ličnosti u našoj čaršiji ne sviđa posebno ovaj praznik, možda čak ni ova država-ne znam, ali lična osjećanja ponekad treba staviti u drugi plan. Sigurno je da mnogi brčanski Srbi nisu bili oduševljeni puštanjem hrvatskih generala na slobodu a gradonačlnik u najavi je javno slavio događaje iz susjedne države. Nije se ni Ištvanu Pastoru, recimo, svidjelo obilježavanja datuma prisajedinjenja Vojvodine Kraljevini Srbiji ( 25.11.1918.),
ali je Pastor prisustvovao obilježavanju godišnjice uz ogradu da on ne slavi taj dan ali ga obilježava.
Tako pragmatični i dostojanstveni mogli su i mogu biti i brčanski političari i javni radnici jer, ipak je Brčko Distrikt primjer suživota i multietičnosti a i nezvanični glavni grad države Bosne i Hercegovine, a plate koje dobijaju ne dolaze iz drugih gradova i država već iz Budžeta Brčko Distrikta BiH.

Da ne griješim dušu, Dan državnosti Bosne i Hercegovine je ipak obilježen u našem gradu, Dom kulture je bio prepun Brčaka različite nacionalnosti. Bilo je lijepo i dostojanstveno ali van Doma kulture slabo se mogla primjetiti praznična atmosfera Ko zna, kako stoje stvari, možda će ipak za desetak godina grad biti okićen zastavama države u kojoj živimo, možda će kolona građana iz centra grada odšetati do Partizanskog groblja i položiti vijence, možda bude i neki kulturno-umjetnički program….ako za desetak godina Brčko Distrikt bude i dalje tu gdje je i kakav je.

PS U narednoj godini planira se održavanje Sabora Bosanaca i Hercegovaca. Jedan od gradova kandidata za održavanje je i Brčko Distrikt. Ako to bude konačna odluka, biće jako zanimljiva, vjerovatno bolna i ljutita, reakcija dobrog dijela brčanskih vlastodržaca pa možda i opozicije.

Piše: Gradimir Saldacki

” Pekar, lekar, apotekar, polupesnik i bolesnik, mogao sam biti ja-bilo šta!” Tako je nekada davno sročio stihove vojvoda Čorba a možda bi ovaj hit iz mračne Jugoslavije, uz male prepravke , opet nekad mogao da snimi i Kolja od Banja Luke

Moram da priznam da nisam previše ulazio u stvaralački opus Nikole Pejakovića Kolje, umetnika raznih fela. Pamtim ga iz par filmova u kojima se pojavljuje više, onako usput, čisto da se gledalac malo razgali njegovom ulogom. Ne pamtim njegove replike, a i ne mora on ništa da kaže, dosta je samo da se pojavi u kadru, bez puno šminkanja, pa da me nasmije. Šta ćeš, takva mu je faca, blentava nekako. Doduše sa pomalo urokljivm očima,ali nema veze.
Nesvršeni likovnjak, potonji muzičar i scenarista, a glumac niti je bio niti će ikada biti, kako sam reče, počeo je piskarati i kolumne za jedne dnevne novine za koje mi reče jedan drug da se najbolje čitaju dok se puši Ronhil. Nije mi objasnio zašto.
U svojoj kolumni se Kolja osvrnuo na prošli vijek na Balkanu uzimajući sebi za pravo da pljuje valjda svakoga ko mu je pao na pamet. Jasno mi je da mnogi, često isfrustrirani i nedorečeni kompleksaši blate Tita, komuniste i sve što je vezano sa njima, to je bar lako danas, mrtvi se ne mogu braniti i nema toga što im bilo koji mudroser ne može prišiti i da sam sebe ne uvjeri u to, a da na potvrdu sličnih istomišljenika polupismen i nepismen svijet, kakvog je Balkan prepun, sve prihvati kao istinu. Nije mi jasno da se neko tako olako zakači i za jednog Andrića, Selimovića, Ćopića, Krležu. Eto, on tako poznat, uspješan i ispravan ima pravo da prebacuje kome hoće. Alal ti ćufte Kolja!
Uf! Gdje spomenuh ćufte, možda ga i to asocira na nekoga pa obogati nacionanistički ili čak klerofašistički polusvijet još jednom nesuvislom kolumnom.

“Naše redove ne sme zapljuskivati bes šovinista – pisao je prije skoro
osam decenija srpski socijalist Dragiša Lapčević – koji … u horu od sto hiljada
ludaka traže ‘veliko carstvo’ ovoga ili onoga vladaoca od pre nekoliko stotina
godina. Ti zahtevi … nisu ništa drugo do jedno ludo nazadnjaštvo« (Borba,
16. X. 1911, s. 283). Historija je već više puta sve Velike Hrvatske, Velike
Srbije i Velike Albanije osudila na barbarstvo i neuspjeh. Ali, zato je u Jugoslaviji omogućila da se ostvare autentični interesi svakoga naroda.

Elem, sve gore navedeno je bilo samo uvod u pljuvačinu mješanih brakova i naročito djece rođene u takvim brakovima. Toliki je ”stručnjak” Kolja za miješane brakove da je podrobno i sa gađenjem analizirao sve kombinacije miješanja, objašnjavajući koja je kombinacija gora od gore. Njegovo poznavanje istorije doseže čak do 1945. godine kada su, po njemu, izmišljeni i naređeni miješani brakovi. Gle čuda, istog dana, njegov zemljak Dinko u svojoj kolumni pominje još jedno dijete iz miješanog braka, srpsko-albanskog. To je, ni manje ni više vožd Karađorđe! Na drugoj stranici se slično porijeklo, doduše sa sumnjom, pominje i caru Dušanu. Sigurno je da je čitav niz brakova sklopljen između srpskog i mađarskog plemstva a o miješanju krvi balkanskih naroda sa turcima da i ne pišem. Dakle, nipošto ne možemo dodijeliti Titu i komunistima sve zasluge za miješane brakove a logično je da, koliko god se ko busao u prsa junačka-nacionanistička, koje koljeno unazad ( ako ne i danas) nema baš tako ” čistu” krv kao što priča.
Kolja je izgleda,umjesto istorije, malo više čitao Hitlera, Gebelsa i potonje kretene pa se navukao na arijevsku krv toliko da mu i miješano meso nije po volji, ko bi rek'o-ima ga, mašala!

Ima njega, al’ ima i nas, miješanih, ozloglašenih i mrskih.
Protjeranih iz Ustava i obespravljenih.
Ima i onih koji bi po njegovim arijevskim aršinima dobili čistu desetku ali se stide takvih kao on. Skupa ćemo mi u Ustav pod zajedničkim imenom: Bosanci (Hercegovci).

Iz bošnjačkih krugova uveliko su već krenule upute i objašnjenja da su Bosanci najgori a evo si se i ti Kolja pridružio sa srpske strane, vjerovatno će i velikohrvati uskoro. Ne može to bez sva tri spojena suda. Kriza je, Kolja, nemojte se razbacivati vremenom i drugim troškovima već svi skupa, organizujte se u jednu tv emisiju pa ožeži, uz gitaru. Ugroženi ste, izgleda,opet. Opet bi da dograđujete torove, crtate mape i dijelite Bosnu. Šipak vam!

OFREKORD
Ne znam za tebe Kolja, ja ne biram puno, volim pečenje i jagnjeće i praseće i pileće… Sad mi se baš ešto prijelo miješano meso sa miješanom salatom i špricerom. Znam da se tebi ogadilo, predlažem ti zato dobar komad govedine, polusirov, kako ti i priliči.

Od Bosanaca nekima već drhte gaće, sad kad čuju za Bosanski kongres ima da ujedaju na sve strane pa i sami sebe za zadnjicu.

Dobri Bošnjani, Bošnje, Bosanci i Bošnjaci

Tokom srednjeg vijeka ( po nekim izvorima možda i ranije) na teritoriji tadašnje Bosne ( austrougarska je kasnije podijelila na Bosnu i Hercegovinu) živjeli su Bošnjani, često nazivani i dobri Bošnjani. Pod tim imenom su podrazumijevani svi stanovnici Bosne, bez obzira kojoj su konfesiji pripadali. Dolaskom Osmanlija na teritoriju Bosne ime Bošnjani se pretvara u Bošnjaci ali i tada je to zajednički imenitelj za sve stanovnike ali su ih ipak dijelili na Bošnjake mulimane i Bošnjake hrišćane. Vremenom su Bošnjaci postali Bosanci. Tokom svih vijekova, sva ta imena značila su isto: stanovnike Bosne, bez obzira na religijsku pripadnost.
Kulina ban u svojoj povelji sebe naziva banom Bosanskim.

Moderni Bošnjaci

Tragičnim raspadom Jugoslavije, u Bosni Hercegovini dolazi do podjele stanovništva. Katoličko stanovništvo se izjašnjava kao Hrvati, mada ne žive u Hrvatskoj. Pravoslavci sebe nazivaju Srbima po ugledu na pravoslavne Srbijance. Muslimani, da ne bi slučajno izgubili mjesto u kolu, sebi dodjeljuju ime Bošnjaci. Pri tome se pravdaju da nije moguće imati istu vjersku i nacionalnu pripadnost, namjerno prešućujući veliko M koje je razlikovalo Muslimane kao narod u Jugoslaviji od muslimana kao vjernika širom svijeta. U svojoj ”mudrosti” prisvojili su vijekovno bošnjačko ime svih stanovnika BiH samo za Muslimane ( što i ne spore) ali i dajući legitimitet Srbima i Hrvatima da s njima skupa dijele teritoriju BiH na blentitete i još sitnije dijelove, uglavnom po nacionalnom šavu. Poznato je da je u poslednjem momentu povučen potpis Alije Izetbegovića sa plana o podjeli BiH na tri nacioalna tora od čega,čini se,uticajni čobani sa sve tri strane ni do danas nisu odustali.

Bosanci i Hercegovci

Dejtonskim dogovorom i Ustavom debelo su ojačane ograde nacionanističkih torova a kasnija politika čobana je neprestano dodavala nove armature i slojeve betona.
Svi koji ne mogu ili ne žele da se svrstaju u jedan od ponuđenih torova postali su i zakonski i praktično građani drugog reda koji se jednom riječju vode kao ostali. Najpoznatiji slučaj kršenja ljudskih prava jeste slučaj Sejdić-Finci koji, uprkos presudi evropskog suda za ljudska prava, do danas nije dobio svoj epilog.
Najgori od sve djece jesu Bosanci i Hercegovci. Bilo da su to djeca iz miješanih brakova, agnostici, ateisti ili prosto građani BiH koji ne žele da budu članovi torova i kolektivnog ludila. Njima čuvari torova ne praštaju ”izdaju” ili porijeklo. Zavisno od sredine u kojoj žive, neki od njih su često izloženi i šikaniranju. Tako je već decenijama.
Međutim, Bosancima i Hercegovcima je dozlogrdio takav položaj i počinje samoorganizovanje i ove grupacije građana Bosne i Hercegovine, najčešće putem interneta ali i na druge načine. Vrlo je moguće da se u skoroj budućnosti organizuje i kongres Bosanaca i Hercegovaca. Osnovni cilj ovakvog organizovanja jeste da se u Ustav, samim tim i na glasačke listiće, pored tri tzv konstitutivna naroda ubace i Bosanci, odnosno Hercegovci a ne da budu svrstani pod ostale. Pri tome, nikome ne odriču pravo da se izjasni po svom nahođenju, odnosno, cilj je da svi građani BiH budu ravnopravni.

Bošnjaci i Bosanci ( Hercegovci)

Najveći strah od Bosanaca pokazuju Bošnjaci i IZ. Uveliko se putem interneta agituje na bošnjački korpus da se izjasne kao Bošnjaci i nikako drugo. Pokrenuta je i akcija pod nazivom: ”Bitno je biti Bošnjak” a širom BiH IZ i prateće organizacije organizuju tribine i izdaju saopštenja u kojima se svako ko se izjasni kao Bosanac ili Hercegovac proglašava izdajnikom bošnjaštva. Pri tome se pojavljuje i ogroman broj vračara koje unaprijed znaju da se ” niti jedan Srbin ili Hrvat” neće izjasniti kao Bosanac ili Hercegovac i da je to ” zamka za Bošnjake” tj za njihovu majorizaciju.
Pored toga navodi se i širok spektar idiotizama u koje, možda, ni sami autori ne vjeruju ali vjeruje određen broj ispranih mozgova koji papagajski prenose velike riječi brojnih mudrosera koji agituju protiv Bosanaca i Hercegovaca. Akcija ” Bitno je biti Bošnjak” naročito se pojačala nakon pisanja nekih medija da se na probnom popisu preko 35 posto anketiranih, uglavnom mladih, izjasnilo kao Bosanci ili Hercegovci a da se stariji svijet izjašnjavao kao Muslimani. I jedni i drugi,prema sadašnjim pravilima, potpadaju pod ”ostale”. Šta će se desiti ako sve ostane ovako a ”ostalih” bude procentualno više od jednog ili možda svih konstitutivnih?

Bosanci ( Hercegovci) i hrišćani

Što se tiče Srba i Hrvata, njihove vođe ne osvrću se previše na ovu temu, bar ne javno. Međutim, to ne znači da se oni osjećaju sigurno i zaštićeno od ove ”najezde”. Biće prije da se ne usuđuju da talasaju kako ne bi kojim slučajem pripomogli da se neko neodlučan odmetne i iz njihovog tora.
Iskustva iz razgovora sa građanima ili sa interneta debelo demantuju bošnjačke vračare i daju dosta razloga za nemir unutar nacionanističkih redova njihovih partnera Hrvata i Srba.
Hrvatske vođe su u ratnom i poratnom periodu jasno pokazale i dokazale da nemaju želju, često ni deklarativnu, da šire granice tora dalje od Hercegovačke nahija ali žele da je maksimalno utvrde. U Posavini je drugačiji međusobni odnos naroda i političara i naroda prema državi BiH ( tako je vijekovima) i tu se vjerovatno može očekivati veliki demantij bošnjačkih vračara.
Što se tiče Srba, uprkos debilnim Dodikovim stavovima i uputama, polako i oni shvataju da su svi koji pređu granicu BiH, bilo gdje, gotovo isključivo Bosanci i da sve druge priče padaju u vodu. Naročito kada se pogleda u imetak, bar ono što je vidljivo, svih velikih Srba, Hrvata i Bošnjaka. Zato neće biti iznenađenje ni podrška iz ovog korpusa.

Paralele

Poslednjih godina, naročito kada je vrijeme popisa, komšije Srbijanci imaju slične ”probleme” kao što je ovaj naš, Bosanski. Naime, ni za živu glavu ne žele da prihvate da se dio građana Vojvodine izjasni kao Vojvođani, smatrajući to izdajom svekolikog Srbstva. Prećutkuju činjenicu, poput naših Bošnjaka, da u Vojvodini živi i veliki broj dugih nacija u kojima sasvim sigurno ima i onih građana koji bi se izjasnili kao Vojvođani. Takođe, srbijanskim nacionanistima gadi se odrednica Srbijanac jer nije dovoljno srpska.
Analogno tome, ni Srbi u Srbiji ni njihovi sunarodnici u BiH ne bi trebali da imaju problem sa izjašnjavanjem kao Bosanci i sa bosanskim jezikom. Nisu valjda za politiku dvostrukih aršina?

Zašto je normalno a i bitno biti Bosanac-Hercegovac

Razloga za ovo ima podosta. Počev od majorizacije kojoj su izloženi svi koji nisu ušli u tri konstitutivna tora pa do logičnih, istorijskih razloga u koje ne bih sad da se upuštam, neka to uradi neki savjestan i načitan istoričar. Najposle, današnje stanje u državi nam pokazuje pogubnost podjele na blentitete i torove. Država postoji samo na papiru a dok narod gladuje političari se bogate, nedokučivi sudovima kako bi se razjasnile optžbe protiv njih koje se svakodnevno pominju u medijima. Svaki pokušaj istrage ili iznošenja u javnost njihovog prljavog veša automatski se pretvara u ” napad na čitav narod”. Ekonomska i politička situacija je katastrofalna a neki krugovi prosto, kao da priželjkuju novi rat. Trenutno Bosna i Hercegovina nema jako vezivno tkivo, bar ne u zakonu i institucijama. Zato je bitno da Bosanci i Hercegovci konačno organizovano iziđu u javnost , na popisne lista a što da ne i na izborne liste. Dodik i RS svakodnevno se izjašnjavaju da su za podjelu BiH. Čović i njegova ekipa naravno nemaju ništa protiv, taman dobro da se nestanu svi tragovi pljački od strane čobana sa sve tri strane. Tihić i Izetbegović, jedan viri iz dodikove zadnjice, drugi na babinom putu:Islamska Bosna, makar ko fildžan!
Nikome od njih nije stalo do Bosne i Hercegovine osim Bosancima i Hercegovcima, što je i logično.

ps. Čudi me samo što Mustafa Cerić nije iskoristio zadnji dan da donese fetvu i protiv Bosanaca. Možda to sebi nikada neće oprostiti.

Neki od muzičkih hitova:
” Mi Bosanci delije ljubimo najvrelije”
” Hej, Bosanac, hej, Bosanac, šta ti je?”
” Bosanac u svijetu”
” Prsten i zlatni lanac daće ti Bosanac”
” Jesil’ mala ljubila do sada? Jesi jesi al Bosanca nisi..”
” Bosanac”
”Ja sam ti Bosanac”
”..ali niko ko Bosanac”… itd.

Sve o bosancima, drugi stanovnici BiH se nešto slabo pominju u pjesmama
———————————————————————————————————————–

Postizborne zablude i laži

Teško je nabrojiti sve greške u radu, marifetluke, afere i sumnjive poslove, pa i dilove koji se vežu za čelnike brčanskog SDP -a, što oni naravno demantuju ali, ako laže koza ne laže rog-dedera, neka im neko pošteno zaviri u imovinske kartone pa čik neka objasne kako su sve ( naglašavam, pojeidinci) zgnuli od ‘ skromnih” budžetskih plata. Dodajmo tome činjenicu da je određen broj članova SDP-a iz vrha stranke otišao na ” viši nivo” to jeste u blentitetske ili državne skamije a opet, značajan broj članova, neki i istaknuti, napustili su stranku razočarani ( ništa čudno), bilo da su preletili u druge stranke bilo da su u političkom mirovanju. Uprkos tome, SDP je uspio da osvoji najveći broj mandata, uglavnom zahvaljujući glasovima sa periferije Distrikta. Samozadovoljeni, odmah su pikirali fotelju gradonačelnika Brčko Distrikta.

SDA je stranka koja je takođe imala niz unutarstranačkih problema, od otcjepljenja dijela članstva do zagubljenog stranačkog pečata i smjene predsjednika uz velika trvenja. Dodajmo tome i fijasko odjeljenja u Vladi BD BiH kojima je ova stranka rukovodila i smjenu nekih članova Vlade iz njihovih redova zbog optužbi za sukob interesa i kriminal. Uzevši sve u obzir, fenomenalno su prošli na izborima, zahvaljujući naivnim nacionanističkim glasačima koji, uglavnom, ne koriste mozak kad glasaju već ponavljaju naučene mantre koje im sipaju u glavu decenijama. Osokljen uspjehom, mlađahni Kadrić je netom nakon izbora slavodobitno graknuo da gradonačelnik Brčko Distrikta BiH mora da bude Bošnjak i da će SDA sigurno biti član vladajuće koalicije.
Nakon samo par dana ono što je pljunuo Kadrić je, djelimično, polizao. SDA je ušla u vladajuću koaliciju ali gradonačelnik, stvar je gotova, neće biti Bošnjak.

Vruć šamar za SDP

Uoči brčanskih izbora je skoro kao sporedna stvar pominjana gradonačelnika Brčko Distrika u kontekstu izbornog plijena stranke koja osvoji najviše glasova i očekivalo se da to budu ili SDP ili SDS. Izborni rezultati su odmah pokazali da će se desiti neočekivano, hrvatske stranke sa svega četiri ( 2+2) mandata došle su u poziciju da, višom matematikom i talovima, po prvi put svog kandidata ustoliče na mjesto prvog čovjeka Brčko Distrikta.
Bilo je, za neupućene, pitanje samo da li će skupštinsku većinu formirati Bošnjaci sa 13 ili Srbi sa 12 osvojenih mandata plus 4 Hrvata ali ni ta se predviđanja nisu pokazala tačnim. Na veliko iznenađenje mnogih i suprotno od kadrićevih najava, formirana je ” multietnička’ koalicija koja će, prema najavama, postaviti Hrvata za gradonačelnika Brčko Distrikta BiH. Najava ovakvog rješenja je bila kao vruć šamar iznenađenja umišljenom SDP-u a možda i SBB-u, novom članu brčanskog parlamenta. Naravno, i njihovim glasačima. Stvar ide dotle da se pominje i mogućnost uličnih protesta.

Deja vu

Teško ili nikako se ne zaboravljaju prvi poljubci, prvi seks, prva pijanstva….
Na listu nezaboravnih momenata dodao bih i prve izbore. Ja ih bar neću nikada zaboraviti. Na prvim višestranačkim izborima u Brčkom je pobijedio SDP, ne ovaj današnji već neki drugi, zaista multinacionalni SDP koji je imao i ugled i članstvo u svakom dijelu grada i bio zaista neprikosnovena. Narod je predosjećao neki belaj i okupljao se oko tadašnjeg SDP-a, nadajući se najboljem. Sjećam se da su Heda i njeni pomoćnici u teke upisivali novopridošle članove jer članskih kartica nije bilo dovoljno. Narod je masovno izlazio na ulice demonstrirajući protiv rata.
Uz narod nisu bile i nacionanističke stranke ali su njihove vođe sjedile skupa ispred brčanskih kafana i namrgođeni posmatrali šta se dešava. Usput su se dogovorili o podjelama i zajedničkim snagama preuzeli vlast od pobjednika na izborima SDP-a, onog starog, ne ovog i ovakvog kakav je danas.
Rezultat njihovog dogovora znamo: krv, logori, silovanja, pljačke, podjele….
Dvadeset godina kasnije, istorija se ponavlja gotovo identično.
SDP, kakav je takav je, ponovo dobija najviše glasova u Brčko Distriktu ali se ista klapa okuplja ( pojačana prirepcima izraslim u prethodnom periodu) i evo, na pragu su da preuzmu, opet, vlast u našem gradu. Šta očekivati od njih?

Najlogičnija koalicija

SDP je, kao i sve druge stranke sa predznakom socijaldemokratije, odavno odstupio od svojih osnovnih postulata. Svoja mešetarenja u raznim poslovima, čistim ili prljavim svejedno, pokušao je da sakrije otklonom u nacionanističke vode. Međutim, crvenu boju i crvenu prošlost nije lako oprati a samim tim ni parirati iskrenim nacionanistima, dokazanim od početka višestranačja u BiH. Umjesto da se približe jedne drugima, pa i udruže, SD stranke su, lutajući svojim nacionanističkim stazicama i boreći sa za ovladavanje u sferi biznisa, što legalnog što ne, izgubile su kompas, identitet, članstvo i birače čiji je broj u opadanju.
Sa druge strane, trojni pakt SDA-SDS-HDZ ( plus prirepci) kao osvjedočeni nacionanisti ( najmanje) koji funkcionišu kao spojene posude, zavisni jedni od drugih, najlogičniji su koalicioni partneri. Posebno su teška vremena u kojima vlada opđta besparica, besposlenost i nezadovoljstvo u narodu, vremena u kojima se oni snalaze kao ribe u vodi. Služe se najprimitivnijim metodama optuživanja ” onih tamo” i ” domaćih izdajnika” za loše stanje u društvu. Obećavaju med i mlijeko kada oni dobiju većinsku vlast i kada podijele, ” pravedno” sve što može da se podijeli. Naravno, ne pominju pri tome podjelu plijena vrhuški stranke i zaslužnim pojedincima a narodu, kao i obično, mrvice sa stola i kosti. Kosti su jako bitne, kako bi se oko njih vazda borilo, ako ne sa ”onim tamo” a ono sa neistomišljenicima i stranim plaćenicima koji prkose voždovima i ” koče” dobrobit naroda.

Potonji izbori su pokazali da je narod u BiH željan promjena ali i da ima kratko pamćenje što nesumnjivo ima svoju cijenu a kolika će biti tek će se vidjeti. Takođe, još jednom se dokazalo da je Brčko Distrikt drugačiji od svih- grad kakvog nema.

I pad je let

Vjerujem da se i danas čude svom neuspjehu i Lagumdžija i Dodik, neuspjehu kojeg su obojica duboko svjesni koliko god u javnosti pokušavaju da ga ublaže izjavama o pozitivnom rezultatu. Uzalud je dugogodišnje busanje u prsa junačka kada rezultata nema, kada su u svom bogatstvu okruženi sirotinjom na svakom koraku, sirotinjom koja uzaludno čeka ispunjenje obećanja i nikako da dočeka bar nešto pozitivno. Dodik i Lagumdžija, a nisu jedini, toliko su devastirali i obesmislili ideju socijaldemokratije da su je doveli gotovo do uništenja. Prevareni narod nije želio više da čeka i iskoristio je svojih pet minuta da na izborima sruši lažne, samoproklamovane mesije, bar njihove pipke na lokalu-za sada, i ostvari promjene.
Druga strana medalje donosi pitanje: ”Kakve su to promjene?”

Povratak u devedesete?

Bez obzira na to što Bosna i Hercegovina još uvijek nije prebrojala, dostojno sahranila ni oplakala sve žrtve bezumnog rata devedesetih, što se desetine i stotine hiljada ljudi nisu a vjerovatno nikad i neće, vratili na svoja ognjišta, bez obzira na sve narod se opet okrenuo ”svetom” trojstvu SDA-SDS-HDZ koje nam je onomad upalilo prvo svjetlo a onda i plamen rata. Istina, takozvana velika šestorka ima ogromnu moć svake vrste i kontroliše večinu medija tako da je i samo stvaranje nove opozicione stranke- Davida teško izvodljvo a borba protiv Golijata gotovo nemoguća misija, ali ipak je sve na narodu. Bar na lokalnim izborima ima veće mogućnosti izbora. Međutim, po starom, oprobanom receptu na kojem su ispisane ugroženost, postojanje,sloboda i sve po redu, narod se najradije okreće ”svojim” nacionanističkim strankama ne shvatajući koliko je to zapravo retrogadno zlo s kojim nema budućnosti. Kako to objasniti u državi koja svoje nepismene broji u milionima?
Narodu koji se lakše hvata puške nego olovke, koji je okrenut više prošlosti nego budućnosti, koji više traži pomoć ( lovu na guzove što bi rekli u Brčkom) nego radna mjesta i čija djeca jedva čekaju da napuste i ovakve roditelje i ovakvu državu.

Kako se glasalo u glavnom gradu BiH?

U Brčko Distriktu je druga priča. Uprkos brojnim aferama koje se vežu za rukovodstvo lokalnog SDP-a i naglom bogaćenju pojedinaca iz vrha stranke te činjenici da je stranku napustila nekolicina dugo godina vjernih i relativno dobro pozicioniranih članova stranke kazna je izostala i SDP je opet dobio najviše glasova u Brčko Distriktu. Slijedi ga još jedna kvazi socijaldemokratska stranka SNSD ( dala gradonačalnika koji je smijenjen zbog nelegalnih radnji), doduše u koaliciji pa onda SDS i tako dalje. Dakle, opet drugačije od drugih.
Građani Brčko Distrikta koji uglavnom grcaju u dugovima i koji će vam na ulici ili kafani bez problema izrecitovati listu najvećih lopova i kriminalaca u vlasti i oko nje, opsovati ih sve po redu, zakukati za promjenama-nisu smogli snage da promijene bilo šta u odnosu na 2008. kada su slično glasali i bili žestoko prevareni formiranjem konc Vlasti koja je debelo osiromašila, unazadila i osramotila Brčko Dsitrikt za prethodne četiri godine.
Za razliku od ostatka BiH, u Brčko Distriktu su se po prvi put na izborima pojavile dvije nove stranke: ”SBB” i ” Naša stranka”.
Ova prva, okrenuta prvenstveno Bošnjacima, uspjela je da osvoji tri mandata a druga, multietnička, kao takva nije imala šansi da uđe u brčanski parlament jer, rezultati izbora to opet pokazuju, narod u Brčko Distriktu je duboko podijeljen i učauren u nacionalne torove iz kojih doduše izlazi češće i slobodnije nego u ostatku BiH, ali kada je riječ o krupnim pitanjima,poput izbora, nacionalno je iznad individualnog u svakom slučaju. Uostalom, Brčko Distrikt je jedini grad u BiH u kojem se,recimo, godinama poziva na svesrpsko jedinstvo i gdje između SDS-a i SNSD-a gotovo da nema sukoba kao u drugim gradovima i selima jer cilj i ulog su veliki: Brčko Distrikt.
U svakom slučaju, Brčaci se ne mogu žaliti da nisu imali izbora. Da su zaista htjeli promjene i suživot kakav treba da bude ne bi glasali ovako kako jesu, vođeni nacionanističkim mamotama a ni poklon paketići nisu bili za bacanje, potrajaće koji dan. Obraz i budućnost? Koga briga za to!

Formiranje vlasti u Brčko Distriktu BiH

Glasali smo kako smo glasali, posle glasanja nema kajanja. Sad ostaje da vidimo kako će plijen biti podijeljen. Poznata su imena poslanika u novom sazivu Skupštine Brčko Distrikta a za ostalo slijede pregovori. Javnosti su davno prije 7 oktobra srpski i bošnjački političari obznanili svoje nade da će imati dovoljan broj poslanika da bi postavili ”svog” gradonačelnika. Nikome od njih ni na kraj pameti nije bilo da bi sad bio red na gradonačelnik bude iz hrvatskog naroda ili, gluho bilo, nacionalna manjina, mada su u BD kandidati za nacionalne manjine više stranačka farsa nego što zaista zastupaju interese nacionalnih manjina. Međutim..
Kada saberemo broj poslaničkih mandata u okviru po nacionalnom osnovu dobićemo 13 bošnjačkih, 12 srpskih i 4 hrvatska poslanika, plus 2 nacionalne manjine što ne mijenja bitno situaciju jer je tu 1:1 što se tiče Bošnjaka i Srba. Teško je povjerovati da će se neko usuditi da uđe u koaliciju izvan svog nacionalnog tora, što se tiče Bošnjaka, Srba i nacionalnih manjina. Dakle, iako u manjini ključ je ovaj put u rukama Hrvata. Ako uspiju da se, na kraju, međusobno dogovore, Hrvati će odlučiti o većini u brčanskom parlamentu. Možda će u tom slučaju baš fotelja gradonačelnika da bude presudna u pregovorima pa se neočekivano izmakne onima koji su pretendovali na nju prije izbora. Druga opcija je da se tihi rat na relaciji Krndelj-Domić, odnosno njihovih stranaka nastavi, pa da se podijele na parove i da Bošnjaci dobiju većinsku Vlast i gradonačelnika. Nema sumnje da će raditi mamote i iskusni pregovarači koji su u stanju dvije kamare pijeska međusobno zavaditi a kamoli dvije stranke koje nisu u prevelikoj međusobnoj ljubavi. Na kraju dobićemo vlast kakvu smo zaslužili, kakva god je-samo da nije koncentraciona!

Piše: Gradimir Saldacki

Kažu, neka dva druga odlučili da otvore restoran a osim roštilja i paprikaša na vikend teferičima ( jaja i viršle ne računamo) nisu imali drugog iskustva u kuhanju. Jedan restoran se nedavno zatvorio ali je u njemu ostao sav inventar a po zidovima su još bile okačene fotografije raskošnih jela koja su bila u ponudi restorana. Prijatelji ga zakupiše i poče njihov ugostiteljski život.
Već drugog dana je tu prolazila grupa turista i privučena izgledom, a i činjenicom da u okolini nije bilo ništa osim brze hrane, uđoše u restoran. Neki su poručivali jela iz jelovnika, neki po savjetu domaćina a neki jednostavno sa fotografija. Neuki ortaci prionuše na posao služeći se receptima koje su tu zatekli.
Srećom, jela nisu bila komplikovana ( tako im se činilo) pa im je nekako i išlo od ruke -spočetka ali do kraja, poslužena jela nisu izgledom ni ličila na jela iz ponude. Što je još gore, u neznanju, pomiješali su neke sosove i začine pa je i ukus bio katastrofalan, jednom riječju-splačine!
Razočarani gosti nisu mogli da vjeruju šta im je servirano. Samo poneko se usudio da proba to čudo neviđeno ali za tili čas svi su se, uz veliko negodovanje i ponekom psovkom, digli od stolova i napustili restoran, naravno ne plativši splačine. Ubrzo su ortaci digli ruke od ovog biznisa.

Na lokalnim izborima 2008. godine građani Brčko Distrikta imali su u ponudi bogat meni stranaka i koalicija. Njihova obećanja i zaklinjanja, njihovi predizborni skupovi, često sa posluženjem i muzikom, i poneki paketić ili markica-mamili su glasače da olovkom odluče baš za prave, ”svoje” zastupnike, za ” svoje”, prave liste. Pljuvali su kuhare-kandidate drugih opcija i zaklinjali se u svoju kuhinju, tražili povjerenje.
Rečeno-učinjeno!
Glasali su svako za ”svoje” i ushićeno očekivali plimu sreće. Međutim….
U bezobzirnoj borbi za mjesto u brčanskoj glavnoj kuhinji, a naročito za mjesta glavnih kuhara i njihovih pomoćnika, silna predizborna obećanja i poruke, svi ti ponuđeni jelovnici, začini i kuhari toliko su se izmiješali da je sve postalo jedna bezukusna splačina poznatija pod nazivom Koncentraciona Vlada Brčko Distrikta BiH.
Za razliku od gostiju iz prethodne priče, građani Brčko Distrikta četiri godine nisu smogli snage da kažu NE SPLAČINAMA ( dagušče-debelo su ih platili), a kuhari i pomoćno osoblje, neki i uvjereni u svoje sposobnosti, nastavili su sa svojim, za pojedince, veoma unosnim, biznisom.

Evo nas u 2012. godini i pred nama je novi krug izbora.
Većina kuhara i kuhinjica iz prethodnog perioda, opet su ispisali svoje menije i svoje slatke govore da namame glasače pravim kandidatima, najboljim za budućnost građana Brčko Distrikta BiH u kojem je sve manje i Distrikta i BiH, sve manje para ( osim za pojedince), sve manje stručnjaka, radnih mjesta i omladine. Neki već dijele i lanč paketiće u kesama, po starom običaju, računajući da je uz nove/stare mamote to dovoljno da se iskupe za lošu kuhinju i splačine koje su servirali do sada.
Na ponuđenim spiskovima kuhara za naredne četiri godine ( ako se ne desi čudo) uglavnom su stari, isprobani huhari iz Brčkog i bliže ( vala i šire ) okoline a među njima ima i onih koji su ispadali iz kuhinje osumnjičeni da varaju na vagi kao i onih za koje je dokazano da u kuhinji mogu samo krompir da ljušte,eventualno. Na mudrim glasačima je da odluče, poučeni dosadašnjim iskustvom, da li će i dalje kusati iste splačine ili možda rizikovati sa ovo malo novih kuhara koji bi da ponude svoj način kuhanja, pa kako bude. Gore-valjda ne može biti.